Jedna kratka Tolstojeva priča, za dobro jutro, s ovim naslovom ide ovako:
Paholk je čuo za pleme koje je živjelo u blizini planina Urala, Baškire, koje nije držalo zemlju za naročitu vrijednost. Stoga je odlučio potražiti svoju sreću među njima. Posjetio je poglavicu i zatražio nešto dobre zemlje za svoje potrebe.
Nakon što je iznio svoj zahtjev pred poglavicom, on mu je nezainteresirano odgovorio: „Izaberi komad zemlje koji želiš, cijena će biti tisuću rubalja.“ Nakon pregovora dogovorili su se da će Paholk dobiti za rečenu cijenu toliko zemlje koliko bude stigao obilježiti od izlaska do zalaska Sunca. Ići će prvi i na određenim razmacima zabijati kolce, a Baškiri će ići za njim i orati brazdu, kako bi parcela bila vidno obilježena. Stvar je bila u tome kako je bilo potrebno zatvoriti krug njive prije nego što sunce zađe inače će ostati bez svega, i bez novca, i bez zemlje.
Uvjet se nije činio preteškim te je Paholk uranio sljedećeg jutra, a mnoštvo Baškira je izašlo da ga pozdravi i ohrabri u njegovom nastojanju. Osjećajući se snažnim, Paholk je izvanredno napredovao te bez odmaranja iskolčio dužinu od oko četiri i pol kilometra. Razmišljao je ima li dovoljno jer je već bilo podne i sunce ga je snažno pržilo po leđima. Ne smije krug razvući previše. Što je dalje hodao, postajao je bogatiji jer je imao sve više zemlje. Stoga je odlučio još malo napredovati, još samo malo.
Paholk se sad umorio, a njegova tikva za vodu već je bila prazna. Pomislio je da krene natrag prečacem prema selu Baškira, no to će unakaziti izgled njive. Ne, on mora lijepo zatvoriti krug kako bi njiva imala pravilan izgled. Tako će biti bogatiji nego što je mogao zamisliti u svojim najljepšim snovima.
S vremenom je Paholk izravnao crtu i krenuo natrag iscrpljen. Jedva je imao snage zabijati kolčiće, a sunce je već bilo vrlo nisko na obzoru i brzo je tonulo. Utrkujući se sa zalazećim suncem i ulažući posljednje atome snage, počeo je trčati zadnjih nekoliko stotina metara zatvarajući krug. No, pao je na tlo. Prekoračio je svoju granicu izdržljivosti. Da je barem odustao od one doline koju je još na kraju bio obuhvatio i da je barem izostavio onaj pošumljeni dio. Paholk se uspravio na noge i posrćući pokušao nastaviti trčati.
Počeo se već spuštati mrak. Paholk je mogao vidjeti Baškire na svega nekoliko stotina metara, koji su ga dozivali i hrabrili da stigne do cilja. Dok su mu ti glasovi odzvanjali u ušima, Paholk se prisiljavao pretrčati zadnju dionicu bacivši se konačno među mnoštvo kada je krug Sunca utonuo na obzoru.
Vidjevši da je uspio, poglavica reče okupljenima: „Ovo je snažan i odlučan čovjek koji je zauzeo puno zemlje!“ Paholk se nije micao. Zgrabili su ga i okrenuli na leđa. Oči su mu bile otvorene i ukočene. „Da si zahvatio malo manje, još uvijek bi bilo dovoljno. Ovako, dosta su ti dva kvadratna metra.“ Svi Baškiri su suosjećajno zakukali. Iskopali su mu grob. Bio je dug svega dva metra, za dužinu od glave do stopala.
Dobro vam jutro svima i ovog vikenda pođite u potragu za svojim malim komadom zemlje, ukoliko ga već nemate, koji vas može prehraniti jer imati vlastiti vrt je poseban užitak i još ako imate mogućnosti za držanje koje kokice pa tu nema sreći kraja.
Za biti barem malo samodostatan ne trebate biti vlasnik zemljišta jer to je najčešći izgovor lijenih ljudi koji mi se javljaju u komentare.
Ne budi lijen i proizvodi svoju hranu !
KOMENTARI