Već dugi niz godina povratnici Bošnjaci u Republici Srpskoj suočeni su sa diskriminacijom na gotovo svim poljima. Od obrazovanja, preko zapošljavanja, do liječenja. Uprkos očitom kršenju ljudskih prava Vlada RS-a ne želi odstupiti od svoje politike diskriminacije.
Cementiranje genocida
– Mi u RS-u nemamo pravo da glasamo za bošnjačkog člana Predsjedništva. Kako meni može neko da govori za koga ću da glasam? Ja nemam pravo da se liječim u jednom dijelu BiH i meni je to apsurdno. I u mnogim drugim segmentima su narušena ta prava, a nama preostaje samo da se borimo za njih. Jer mi smo smogli snage da dignemo glas protiv svega toga i borit ćemo se za svoja sva prava – govori nam Muhizin Omerović, povratnik u Konjević Polje.
Ramiz Salkić potpredsjednik RS-a govori kako Vlada ne želi odstupiti od politike otvorene diskriminacije.
– Bojim se da će ovakva politika ostaviti dugoročne posljedice na prisustvo Bošnjaka u ovome entitetu. Bošnjaci su protjerani i nad nama je počinjen genocid, a ovih dana se otvoreno političke stranke u RS-u natječu da uskrate prava zapošljavanja prema popisu iz 1991. Ovime će se jasno potvrditi, kapitalizirati i dugoročno cementirati rezultati genocida i agresije- govori za Faktor Salkić.
Podsjeća kako Bošnjaci nisu ravnopravni prilikom zapošljavanja u javni sektor u bh. entitetu RS.
-Porazno je kada dođete bilo gdje, u općinu, u bolnicu, u bilo koju instituciju, a tamo su samo Srbi. Proces povratka koji je otpočeo prije dvije decenije obećavao je da će društvo iz godine u godinu biti sve više demokratizirano, međutim posljednih godina Bošnjaci su suočeni sa ozbiljnim problemom nezaposlenosti – naglašava Salkić.
Pričali smo i sa Nedžadom Smajlovićem koji se u Kotor-Varoš vratio 2000. godine, a gdje bošnjačka djeca ne mogu izučavati nastavu na bosanskom jeziku.
Borba za zaposlenje
-Ipak, naša djeca uče bosanski jezik i idu na nastavu u Osnovnu školu „Prvi mart“ u Jelahu, evo već treću godinu. Međutim, kćerka mi je krenula u prvi razred srednje škole gdje opet uči srpski jezik. Nemam ja ništa protiv srpskog jezika, ali i naša djeca trebaju da uče na bosanskom. Ovdje je borba i za zaposlenje. Ja sam otac četvero djece i na birou sam. Ali, ne idem odavde – priča nam Smajlović.
Fikret Bačić povratnik je u mjesto Zecovi kod Prijedora, a kojem su tokom agresije ubili 31 člana uže porodice.
-Mi živimo u dijelu zemlje gdje niste dobrodošli i gdje se osjećamo kao građani trećeg reda. Povratnici ovdje nemaju pravo na zaposlenje u organima uprave. Nemamo pravo na pomoć u obnovi što je nepojmljivo – priča nam Bačić.
Povratnici u najgoroj situaciji
Nedim Ademović, advokat roditelja djece iz Konjević Polja, u razgovoru za Faktor je rekao u kakvom su položaju povratnici u Republiku Srpsku.
-Povratnici su u najgoroj situaciji. Pasivnost prema njihovom položaju i negiranje njihovog subjektiviteta je otišlo tako daleko da oni ustvari kao i da ne postoje! Tako ih se tretira. Udara ih se tamo gdje su najpovredljiviji, najosjetljiviji, na pravima djece, zapošljavanju, identitetu. To sam mogao vidjeti na primjeru djece i roditelja iz Konjević Polja. S druge strane, niko više i ne brine pretjerano o povratnicima, počev od međunarodne zajednice preko javnih dužnosnika, do samih interesnih zajednica. Sreća je da postoji dijaspora koja i dalje održava neke kontakte s tim ljudima i daje im infuziju da nekako opstanu. To nije pravedno i moramo se boriti za sve ljude koji su u manjinskom položaju, jer je to jedini način da se odbrani budućnost u našoj državi. I, naravno, obrazovanje, bez toga nikada i nigdje nećemo biti ravnopravni – upozorava Ademović.
(Dženeta Sarić-Kozić, Elma Duvnjak-Šalaka/Faktor.ba/Foto: EPA)
KOMENTARI