Nedavno me kolega pitao: „Šta te to toliko privlači da živiš u Bosni i Hercegovini?“
Istina je da postoji milion razloga zašto želim živjeti u zemlji koju su moji preci gradili, ali jedan mi u tom trenutku nije pao na pamet – komšiluk
Nakon 30 godina života u Australiji mogu jasno reći da koncept komšiluka tamo gotovo i ne postoji (osim možda u manjim sredinama). Živio sam pored istih ljudi tri decenije i osim povremenog „Hello “, nismo znali ništa jedni o drugima. Nismo se posjećivali niti dijelili svakodnevni život.
U Bosni i Hercegovini, i šire na prostoru bivše Jugoslavije, komšiluk i mahale su bili temelj našeg društva – uvijek spremni pomoći, uvijek otvorena vrata i uvijek rado viđeni gosti . Istina je da se ta tradicija i kod nas pomalo gubi, ali i dalje postoji i ja je neizmjerno volim
Komšiluk nije samo geografska blizina – to je osjećaj pripadnosti, podrške i zajedništva. Zato vjerujem da je to jedan od razloga zašto vrijedi vratiti se i graditi život ovdje .
Važno je da ne postanemo stranci u vlastitom naselju i gradu. Pozdravite ljude, pitajte ih kako su, čime se bave, kako ide život, treba li šta pomoći … Sitnice koje grade povjerenje i ljudskost.
Volio bih čuti i vaša mišljanja – da li kod vas još uvijek postoji pravi komšiluk i koje su vaše najljepše uspomene iz komšiluk/mahale?
KOMENTARI