,,Pobjednici historiju pišu”, poslovica je koja je u narodu dobro poznata. Dodamo li pored nje i onu da je ,,historija najbojlja učiteljica života”, čovjek ne može a da se ne zamisli nad istima. U najmanju ruku su oprečne.
Takvo je stanje i u našem gradu posljednjih dana. Oprečno. Moj iskorak kada je u pitanju aktivitet na polju javne riječi isprovociran je jednom jako lošom pojavom u našem društvu. Zaborav.
Kada se čovjek ozbiljnije posveti istraživanju činjenica vezanih za istu temu, onda najčešće dolazi do zaključaka koji su, kao i ove dvije poslovice, oprečni.
Tačno na dan smrti našeg Generala, ponovo atak na njega, doduše preko još jednog našeg heroja, onako idirektno, hinjski(narodno rečeno).
Dnevni list, Avaz, koji je u posljednje vrijeme nanio toliko zla Bošnjačkom narodu da mnogo kompetentniji ljudi od mene, kada je u pitanju javno napisana ili izgovorena riječ, ne mogu klasificirati nivo destruktivizma našeg društva uzrokovan pisnjem ovog lista.
Baš na taj dan, Avaz donosi tekst naslovom koji završava sa upitnikom, a koji (?) većina čitalaca previdi…
Ako ni zbog čega, onda zbog novinarskog kodeksa ovakav tekst trebalo je nasloviti sa ,,Da li je Ministar…”
Upitnom rečenicom čitaoci, kojih je doduše sve manje, bi se na trenutak zamislili i pokušali doći do prave istine. Ovako, Avaz, postade i Tužitelj i Sudija, formirajući pogrešan stav kod čitalaca na krajnje perfidan način. Ovo nedjelo bi manje utjecalo na mene da ne tretira časnog i uzoritog Zlatnog ljiljana Armije BiH, sadašnjeg Ministra Senada Kljajića.
Oni koji malo pažljivije, redovnije i detaljnije prate političku scenu našeg grada i Kantona, sjetit će se da su špekulacije o navodnoj umješanosti g. Kljajića u nečasne radnje aktuelizirane u trenutcima kada se njegovo ime počelo pominjati kao jedno od imena za sastav nove Vlade USK-a.
Sanska gunđala u liku samoprozvanih boraca za bolji Sanski Most(Cuco, Safić, Ramo Nalić, Dedić, Rezak i ostala ekipa) kako kažu, svim nadležnim institucijama poslaše navodni AID-ov dokument kako bi osporili imenovanje g. Kljajića. Iz ove perspektive vidljivo je da je to bio pucanj u prazno ili bolje rečeno nije ni bilo pucnja jer je punjenje prazno.
Ovi naši sanski intelktualni sljepci slali prigovor Američkoj ambasadi, a naš uzoriti brigadir usavršavao svoje znanje, a zatim i predavao na poznatim američkim univerzitetima. Da su barem malo ,,googlali” kao što sam i ja vidjeli bi koje sve procedure se moraju sprovesti i koje sve kontrole proći da bi se uopće moglo aplicirati. Vjerovatno bi većina i shvatilii, ne bi se u toj mjeri blamirali, ali tu zarazu intelektualnog sljepila među njima svojim hinjskim virusom umjereno, po potrebi dozira naš bilder Midho. Iz mlađih dana, dok se bavio sportom, zna da ne smije previše dozirati jer popucaše mišići. Zato kad god osjeti da je pala ,,degRADNA temperatura” on koktel špric u Avaz, pa na ZTV 101(neZAVISNA TELEVIZIJA 101) i onda su puleni opet ,,nabrijani!”
Možda griješim u procjeni kolovođe, vrijeme će pokazati, ali donijet ću vam nekoliko detalja, pa procjenite sami.
Nedavno sam u jednom od tekstova, od strane UGSM-a osporavanog, a nikad osporenog ni po kom osnovu, Asima Kambera, naišao na dokumente preko kojih sam brzo prešao, vjerujući u ono što piše, pa nisam zagledavao toliko u sadržaj dokaza. Nakon ovog subotnjeg teksta ponovo sam potražio iste.
U tim dokumentima iz 1999.godine vidljivo je da je aktivni bilder Dedić prijavio Generala Alagića za verbalni napad i prijetnje.
Napad se, navodno, desio 23. jula 1999. godine.
Dokument na koji se poziva UGSM, a do kojeg su došli, kako kažu svojim vezama sačinjen je 10.9.1999. Da njih i njihove sposbnosti ne poznajem pomislio bih kako su to ljudi sa utjecanjim kontaktima, ali ovako kao logičan zaključak se nameće slijedeće pitanje…
Da li je, pored svih epiteta kojima se okitio, naš Midho i ,,Šumar?”
Njegova samoinicijativnost nadaleko je poznata.
Upravo i ovaj tekst o g. Kljajiću donekle implicira potvrdan odgovor na ovo pitanje jer je u njemu priložen faksimil navodnog AID-ovog dokumenta koji ne tereti samo g. Kljajića nego i niz drugih uglednih građana našeg grada.
Prije svih tu je General Alagić, koji je iz gore navedenih dokumenata godinama problem Dediću, iako je više od decenije našao smiraj za svoju dušu. Tu su i g. Jakupović i moj komšija Hare. Svaki Sanjanin, koji je barem jednom prošao pored ovih ljudi zna da su navodi iz ,,službene zabiljške” laž!
Volio bih da nisam upravu, ali historijske činjenice kao i današnja dešavanja, ne samo u našem gradu, potvrđuju tezu ili anti-tezu sa početka ovoga teksta.
U svakom vremenu bili su oni koji su ubijali, klali i silovali Bošnjački narod, međutim, bili su i oni koji su Bošnjaci genetski, ali njihova nedjela su najblaže rečeno anti-bošnjačka.
Moram biti i grub, njihova nedjela veću bol i patnju nanose našem narodu od onih koji su nam neprijatelji.
Danas, takvi zarad svojih interesa u potpunosti žele degradirati časnu borbu naše Armije. Ciljano ti ,,prljavci” biraju dane i datume.
Previše je podudarnosti da bi bila slučajnost. Umjesto da na ovakav ili slične datume čitamo tekstove o hrabrim poduhvatima naših boraca, o mudrim strategijama naših prvaka borbe, o ponosu i čestitosti, ti prljavci plasiraju svoje priče. Pišu svoju historiju. Prljavu historiju. Midho i njegovi učenici (1.b. razred UGSM-a) pokušavaju osporiti velike uloge koje su naši sugrađani imali u toku agresije na našu zemlju. Žele UGSM-ovci sa razrednim odgajateljem Ramom Nalićem osporiti značaj Vrhpolja i Hrustova u formiranju odbrane i oslobađanju našeg grada. Žele osporiti Ministra kojeg poštuje istok, a priznaje Zapad. Zbog čega Hrustovo nema pravo na Ministra? Želi li se osporiti dignitet g. Kljajića ili baciti mrlja na sve šehide Hrustova i Vrhpolja i prikazati časnu borbu nečasnom.
Je li to pravi razlog ili razlog trebamo tražiti u namjeri Dedića da degradira sve istinske heroje minulog rata i posljeratnog perioda?
Jesu li Alagić, Kljajić, Žilić, Hukanović, i mnogi drugi jednako važni, naši sinovi danas problem jer su nam donijeli slobodu? Zašto je problem da jedan takav, koji je hvala Bogu preživio, bude Ministar?
Meni nije problem. Svakome razumnom ne bi trebao biti problem. Meni je čast. Vjerujem da je i vama dragi moji komšije.
Svi koji ste do sada podržavali UGSM dobro razmislite! Ne dozvolite da vas par ljudi zavede! Je li borba protiv naših heroja, borba za bolji Sanski Most? Borba protiv njih, borba je protiv nas.
I dok ovo pišem, pitam se zašto nema reakcija boračkih udruženja? Zašto ista ne osude ovakva podmetanja? Moraju to osuditi! Dužnost im je, u ime svih onih koji ne mogu jer su žrtvovali živote!
Hrabri me činjenica da, ipak nisam sam! Ima nas još, znam to! Osjećam! A i da jesam, borit ću se i dalje, jer poslije borbe pobjeda dođe istrajnim i strpljivim, a pobjednici historiju pišu!!!
Piše: Muhamed Zekotić
KOMENTARI