Ljudi uglavnom okrivljuju druge za svoje probleme, dileme, propuste i padove.
Rijetko kada ćete naići na čovjeka koji će spreman dočekati poziv na promjenu i potrebu da napravi manje ili veće radikalne poteze u životu i koji će priznati da je sam odgovoran za ono što mu se u datom trenutku događa.
U 90% slučajeva će se te osobe obrušiti na nekog najbližeg pored sebe i njega okriviti za svoj nemir, strah, paniku, negativnost ili za ono što mu se događa.
Kreće to već od okrivljavanja roditelja, braće i sestara, bračnog partnera, rođaka, prijatelja, kolega na poslu, šefova i da ne nabrajam (pa čak i Boga).
Uz okrivljavanje drugih u paru obavezno idu i velika očekivanja od drugih. Ne rijetko je u pitanju i perfekcionizam. Često želimo biti najbolji, najljepši, najvažniji, najkorektniji – a kako je to nemoguće – budemo frustrirani. Što su očekivanja veća to su okrivljavanja teža.
A najveći i najvažniji zakon življenja je da si uvijek samo ti sam odgovoran za to što ti se događa u životu. Jedino ti sam možeš situaciju, problem, životnu prepreku u kojoj si se našao preokrenuti u svoju korist i sebi osigurati oslobađanje i mir. Čak i onda kada ti tu situaciju i problem nisi sam izazvao.
Nebitno je tko ju je izazvao. Ali ti si taj koji ju možeš završiti.
Onako kako je najbolje za tebe.
KOMENTARI