Nakon (ne)prespavane noći i dalje je teško pričati i vjerovati šta se desilo.
Momak koji je bio primjer časti,poštenja i ljudskosti a mi smo imali čast da nosi boje našeg voljenog kluba.
Na terenu je bio posljednja crta odbrane, onaj koji čuva leđa svojim saigračima i onaj na koga su se mogli osloniti u svakom momentu,isti takav je bio i van terena.
Bio je jedan od rijetkih koji je više djelima nego riječima pokazivao koliko je besmisleno trošiti vrijeme u stvaranju razlika među ljudima,pogotovo na vjerskoj i nacionalnoj osnovi.
Nama ostaje dužnost da ne damo zaboravu jednog ovakvog karaktera i vrsnog golmana pred kojim je zasigurno bila blistava karijera, nažalost Gospodar je htio drugačije.
Dok god se bude kotrljala lopta na našem stadionu mi ćemo se sjećati našeg Kristiana, momka čiji je put prerano prekinut, a ubijeđeni smo da je taj put bio najispravniji.
Kristianovoj porodici možemo samo izraziti najdublju sućut,nogometni klub Rudar Kamengrad je uz njih u ovom teškom vremenu a našem “Kiki” neka je laka crna zemlja.
Do ponovnog sureta na nekom boljem mjestu.
KOMENTARI