Godine 1994. Enes Zecić je kao izbjeglica došao u Austriju.
Nije došao sa gotovim planom. Nije došao sa sigurnošću. Došao je sa nadom da će negdje dobiti priliku da počne iznova.
Iz izbjegličkog smještaja njegov put ga je odveo u srce Beča. Austrija mu je pružila priliku, a on je odlučio da od te prilike napravi nešto veliko.
Radio je. Borio se. Vjerovao je u budućnost koju tada možda niko drugi nije mogao vidjeti.
Od izbjeglice je postao domaćin.
Od domaćina je postao poduzetnik.
A iz jedne ideje nastao je Marengo.
Danas Marengo iza sebe ima 32 godine bečke ugostiteljske historije. Ali iza te 32 godine ne stoje samo hrana, stolovi i jedan restoran. Tu su hiljade susreta, prijateljstava, porodičnih okupljanja, prvih ljubavi, vjenčanja, rođendana i bezbroj večeri u kojima su ljudi zajedno jeli, smijali se i stvarali uspomene.
Marengo je postao dio Beča.
Mjesto na kojem nikada nije bilo važno odakle neko dolazi. Da li je Bečlija, Bosanac, Srbin, Hrvat, Austrijanac ili gost iz bilo kojeg drugog dijela svijeta.
Ko god uđe na vrata Marenga, dobrodošao je.
Možda se upravo u tome krije najljepši dio ove priče.
Čovjek koji je nekada i sam tražio novi dom, stvorio je mjesto koje je mnogim drugim ljudima postalo kao drugi dom.
Od progonjenog čovjeka do vizionara.
Od izbjegličkog smještaja do poduzetnika.
Od jedne pružene prilike do 32 godine historije.
Enes Zecić je u Austriji dobio priliku za novi početak. Prihvatio ju je i tako ispisao svoju priču u Beču.
32 godine. Jedna porodica. Hiljade gostiju. Bezbroj uspomena.
Marengo je više od restorana.
Marengo je historija.
Marengo je dom.
Marengo je legenda
KOMENTARI