U svome prvom proznome djelu Pjesme divljih ptica, akademik Enes Karić – ugledni bosanskohercegovački teolog – piše roman koji nadilazi formu historijske fikcije i postaje poetska refleksija o vjeri, sumnji, ratu i duhovnoj čežnji. Smješten u drugu polovinu 16. stoljeća, u razdoblju nakon Bitke kod Lepanta, roman nas vodi na putovanje kroz razlomljeni muslimanski svijet, ali i unutarnje svjetove njegovih glavnih junaka.
Kroz sudbine osmanskih učenjaka, sufija i ratnika, Karić istražuje što se događa kada civilizacija dosegne svoje granice – ne samo vojne, već i moralne i duhovne. Njegov junak, snažno inspiriran likom Hasana Kafije Pruščaka, promišlja svijet ne kao politički poredak, nego kao metafizički prostor u kojemu vjera može biti i spas i opasnost. Autor otvara pitanja koja su i danas goruća: gdje završava duhovnost a počinje fanatizam? Može li se rat protiv drugoga voditi bez rata protiv sebe?
Jezik romana odiše ljepotom orijentalnoga izraza, bogat metaforama, intertekstualnim slojevima i suptilnim filozofskim tonovima. To nije roman koji se “čita u jednome dahu” – on zahtijeva razmišljanje, vraćanje na prethodne stranice, upijanje. Ali baš u tome leži njegova snaga.
Pjesme divljih ptica nisu puka historijska proza. To je tiha pobuna protiv nasilja i zaborava, molitva za izgubljeni duhovni centar, i literarni dokaz da književnost i dalje može biti prostor dubokih pitanja i svetih odgovora.
Ovo izuzetno djelo možete pronaći u Narodnoj biblioteci Sanski Most.
Haris Islamčević
KOMENTARI