Savo Milošević počinje svoj selektorski mandat protiv Lihtenštajna, a javnost se nada kakvom takvom osvježenju i gledljivoj reprezentaciji BiH.
Dugoročni cilj je plasman kroz baraž na EURO 2024, ali veliki ciljevi se prave samo kroz puno malih sitnih neumornih koraka.
Još od oproštaja Zvjezdana Misimovića 2014. godine jasno je kako BiH nema kreativni kapacitet, odnosno kapacitet da dominira tokom utakmica čak ni protiv ekipa najnižeg ranga. Poslije Misketovog oproštaja, čak i u utakmicama u kojima smo stvarali šanse, nismo uspijevali dominirati, a istovremeno smo otvarali prilike za protivnike, pa su nam zabijali golove čak i “male reprezentacije”. U biti ako je Džeko ili neki drugi napadač fulio zicer, mi smo te utakmice najčešće gubili na kraju. Razlog tome je i što BiH od iste te 2014. godine i oproštaja Emira Spahića nema ni iskustvo i stabilnost u odbrani, što je temelj i za dominantnu ofanzivnu igru.
Struka sve glasnije poziva da reprezentacija BiH promijeni stil igre, a to se čini i logičnim. Odnosno da BiH postane ekipa koja igra čvrsto i tvrdo, te prioritetno ima za cilj da ne izgubi: “Treba nam novi stil igre, ali i možda nova selekcija igrača” poručio je Mensur Dogan nakon poraza od Islanda u septembru.
Da nismo izgubili od Slovačke, Luksemburga i Islanda, nego izvukli remi što je realno bilo moguće, čak i ovako “mršavi” bi još uvijek bili u utrci za direktan plasman na EURO 2024.
Sve to govori – rezultat je kralj svih prioriteta.
Zrinjski kao primjer
Miloševićeva tri prethodnika nisu imali nijednu prijateljsku utakmicu na početku mandata, a Savo je pristao da bude u još goroj poziciji, da nema kada ni selektirati igrače koji će biti pozvani. Nema sumnje da je vrlo teško iz takve situacije izvući neko “eureka” taktičko rješenje, pa se novi selektor, ako je suditi prema njegovim izjavama, fokusirao da podigne voljni momenat ekipe.
Zrinjski je pokazao da kada ekipa ima kontinuitet i zdravu atmosferu, onda na terenu i “drugoligaški” igrači mogu pobijediti igrače sa milionskim ugovorima. Slično treba razmišljati i u reprezentaciji BiH, te stvarati tim od radnika i ratnika.
To zvuči tako lako, ali se u praksi pokazalo vrlo teško za napraviti. Posebno uz politiku FS BiH koja ubija kontinuitet reprezentacije, a koja je otjerala Ivayla Peteva koji je to upravo uspio, ili Mehu Kodru koji to nije ni stigao pokušati. Ko zna, možda su njihovi razlozi bili i ispravni, ali su javnosti ponudili opravdanja kojima ne vjeruju ni mala djeca.
Nema dvojice iz prvih 11
Za utakmice protiv Lihtenštajna i Portugala Milošević na raspolaganju nema Ahmedhodžića, Tahirovića, Krunića i Kovačevića. S druge strane u ekipi ima i odbrambene i vezne i napadačke igrače čiji su klubovi u vrhu njihovih liga. U svim tim linijama ima i igrače koji postižu golove.
Ono što je zanimljivo – protiv Lihtenštajna su u prvih 11 prije mjesec dana igrali Miličević i Nalić, a sada ih uopšte nema na spisku. Od igrača koji su u posljednja dva duela BiH igrali od prve minute zbog povrede nema Krunića.
Ipak, gledajući na bh. tim mjeseca septembra po izboru Reprezentacija.ba portala, selektor na raspolaganju ima sve igrače koji su trenutno u optimalnoj formi, izuzev Adnana Kovačevića koji se povrijedio.
Kako razmišlja i radi Savo Milošević prilično je nepoznato jer je njegova trenerska karijera isuviše kratka za neki jak zaključaj i ocjenu, pa nam se ostaje za nadati da je ipak tip velikog igrača koji nešto zna i prenijeti igračima od onog što je naučio tokom igračke karijere.
Neka bude negledljivo, tvrdo i žilavo, samo pazi Savo da ne prođemo blesavo.
Rezultat je prioritet!
KOMENTARI