Piše: Ervin Blažević
U svakoj čaršiji postoje ljudi koji svojim imenom i životom ostanu upisani kao temelj jedne generacije.
U Kozarcu je to zasigurno Šefik Arnautović, čovjek koji je radio u Njemačkoj, a gradio u svom mjestu. Ugledan, pošten i karakteran, bio je i ostao simbol kulture i držanja na koje se mlađi od malih nogu učili.
Šefik je bio vlasnik snack bara “13”, mjesta koje je u prijeratnim vremenima imalo kultni status.
Tamo su se okupljale generacije, gradila prijateljstva, nastajale uspomene. “Trinaestka” je bila više od lokala, bila je dio identiteta Kozarca. I iako nakon povratka nije ponovo otvorio bar, Šefik je obnovio svoj dom i prisutan je među nama, sve češće i sve duže boraveći u svojoj čaršiji.
Sa svojom starom gardom, on je oličenje “stare škole” na kojoj smo odgajani, škole respekta, poštovanja i karaktera.
Ta škola se ne uči iz knjiga, nego iz života, gledajući ljude poput Šefika. I upravo zato, on nije samo uspomena na jedno vrijeme, već i osovina našeg zajedničkog identiteta.
Karakteri poput Šefika Arnautovića podsjećaju nas da zajednica nije skup zidova i ulica, nego ljudi koji je nose na svojim plećima.
Oni čuvaju duh čaršije i ostaju svjetionici vrijednosti koje ne smiju nestati.
KOMENTARI