Juce je bio preljep, jos jedan jesenji dan. Nisam ga zeljela provesti u kuci…Sobe ukucana vec su bile prazne, kada sam ustala…Djeca su bila vec u skoli, veliki su, sami se vec odano pripreme za odlazak…Muz se kao i svako jutro i jutros izvukao bez pozdrava….
Popila sam jutarnju kavicu, razmisljala malo o tebi, razmisljala da li na stranici moga fb ima tvoja poruka, pjesma…Samo sam razmisljala, nisam htjela vidjeti, nisam htjela jos jednom se razocarati…
Istusirala sam se polumlakom vodom, istrljala toplim peskirom, prvo polako, njezno, a onda tako jako, snazno, zeljela sam svu negativnost izbaciti iz sebe…Cak sam i bol osjetila na kozi…
Namazala se svim mazama, obukla najljepse sto sam mislila da je i krenula put grada…Isla sam pjesice…nisam zeljela vozikanja…
Vjetar je duvao, mrsio mi kosu, ali osjetila sam sunce na sebi, osjetila sam kako me grije, znaci nisam ostavljena, nisam sama.
Lutajuci gradom usla sam u najvecu robnu kucu…Volim sve veliko, raskosno, volim se vozikati tim stepenicama, na koje samo treba stati i vec si na visem spratu…Volim izloge, sarolikost u njima.
U unutrasnjosti bila je polutama, naocare sam stavila na kosu i u jednom okretu tih stepenica, neko me dotaknu….Pogledam, a ono moj muz…Malo me skloni u stranu, njezno pomiluje po kosi, pogledam ga sa pogledom srne, plaha, zaljubljena i na momenat zaboravim, da smo vec odavno stranci…
Vidjela sam i on je mene sada malo drugacije posmatrao, mislim da me tek sada nakon dugo vremena i vidio kao zenu, koja je pored njega, njezna, jos lijepa, pozeljna i njemu pripadajuca…
Osmijehno se, njezno me zagrlio, privio malo vise, nego u javnosti bliskost sto trebaju pokazati ljudi, koji su vec dugo skupa i rekao:”Imas li vremena sa mnom popiti pice”?
BOZE, HVALA TI, PA OVO VEC ODAVNO SAM HTJELA…
Nakon pica odvezao me kuci i sasvim normalno usli smo u nasu, vec davno ne pripadajucu spavacu sobu…vodili ljubav…predali se jedno drugom potpuno…nismo razmisljali o proteklom vremenu, nisam razmisljala o silnim njegovim ljubavnicama, nisam razmisljala o tebi sa fb…bila sam sa onim kome i pripadam…
Isli smo poslije na veceru, plesali, smijali se, obnovili ljubav i shvatili da opet pripadamo jedno drugom…
Sada u krevetu pijem kavicu, koju mi napravi moj muz, prije nego sto je otisao na posao…A ja srecna i zadovoljna…zavrsila bih ovo pisanje sa pjesmom Novih Fosila:”Kako je dobro, vidjeti te opet, nasloniti ruke na tvoja ramena i kao nekad poljubit te njezno, za ona nasa dobra, dobra, stara vremena”…
Volim vas puno, nadjite se tu gdje trebate, obnovite ljubav, jer nije izgubljena, samo zaboravite, svi imamo tajne, koje smo pocinili, a nismo bas morali…Sunita !!!
KOMENTARI