Ekonomija? U potpunom rasulu. Cijene divljaju, inflacija jede svaki dinar, a plate stagniraju. Posao i dalje dobivaju “odabrani”, oni s vezama u vlasti, dok se obični građani bore s egzistencijom. I što je najgore, vlast nas uvjerava da je to normalno, da je tako svugdje. Nije nam jasno: Jesmo li glasali za vlast koja će nas ponižavati i prodavati priče o strpljenju dok nam život prolazi u siromaštvu?
A gdje su sve te silne reforme? Pravosuđe je i dalje mrtvo slovo na papiru, tužilaštva spavaju, korupcija buja kao nikada prije. Nove političke figure koriste stari sistem kao da su ga sami izgradili, a mi, građani, ostajemo zarobljeni u začaranom krugu gdje se ništa suštinski ne mijenja.
I sada, dok smo suočeni s realnošću koju smo sami birali, pitamo se – šta sad? SDA smo otjerali, ali dobili smo političare koji koriste našu zemlju kao svoj privatni feud. Jesu li nam oni koje smo izabrali uopće trebali biti opcija? Je li ovo zapravo bio njihov plan sve vrijeme – uzeti nas na revoltu, iskoristiti naš očaj za promjenom i dovesti nas ovdje gdje smo sada, još dublje u beznađe?
Na kraju dana, pitamo se: Jesmo li samo ispunili svoju građansku dužnost glasanja protiv SDA ili smo u tom procesu prokockali budućnost naše djece?
KOMENTARI